SDMA test: Brz i jednostavan način skrininga ranih znakova bubrežne slabosti pasa i mačaka
Bubrežna slabost je bolest od koje obolevaju psi i mačke, a rana detekcija daje najveće šanse u borbi protiv ove bolesti i njene progresije.
Od ove bolesti češće obolevaju mačke, a u proseku, svaka treća mačka u nekom periodu života razvije bubrežnu slabost. Kod pasa je stopa obolevanja daleko manja i u proseku se razvija kod jednog od 10 pasa.
Pored procentualne statistike, za razvoj bubrežne slabosti postoji i rasna predispozicija. Tako su kod mačaka najugroženije persijske, sijamske, ragdol, ruske plave i maine coon dok kod pasa najćešće obolevaju bokseri, nemački ovčari, jorkširski i bul terijeri.
Za razliku od pasa kod kojih se simptomi bubrežne slabosti najčešće pojave neposredno nakon obolevanja, kod mačaka se uočavaju tek u kasnijoj fazi bolesti, nakon gubitka većeg dela funkcije bubrega.
Takođe, verovatnoća nastanka bubrežne slabosti se povećava i starenjem životinja.
SDMA (symmetric dimethylarginine) je aminokiselina koja normalno dospeva u krvotok nakon proteolyze (razgradnje proteina). Eliminiše se bubrezima i koristi se kao parametar funkcije bubrega. Detektuje se u krvi u visokoj koncentraciji kada je 40% funkcije bubrega narušeno.
Određivanje koncentracije SDMA se radi iz uzorka krvi.
Uzroci nastanka bubrežne slabosti su brojni, a vreme dijagnoze je od izuzetnog značaja. Rana detekcija je najbolja šansa za borbu protiv bubrežne slabosti i njene progresije. Naš savet vlasnicima pasa i mačka jeste kontrola SDMA parametra jednom godišnje kako bismo na vreme mogli da postavimo dijagnozu, odredimo terapiju I, što je najvažnije, poboljšamo kvalitet i produžimo život našim drugarima.
Ostavite Komentar